Jedan od najčešćih poremećaja, bolesti, ali i estetski nedostatak, koji pogađa oko trećine stanovništva, a pogotovo žensku populaciju, i to počevši od «najboljih» godina pa do kasne satrosti - vjerojatno pogađate, radi se o proširenim venama i venskim kapilarama. . .
Danas se zna da je glavni uzrok pojave proširenih vena nefunkcioniranje venskih zalistaka, odnosno vraćanje venske krvi u suprotnom smjeru od onog normalnog: prema srcu i iz površinskog venskog sustava u duboki sustav vena nogu. Drugi su uzroci preboljela duboka venska tromboza, prirođene bolesti i malformacije vena.

Ako se pravovremeno ne liječe, proširene vene (varikoziteti) mogu uzrokovoti cijeli niz tegoba. Vrlo neugodne, bolne, pa i po život opasne (osobito one su dubokim venama) su upale – tromboze. Tromboza u dubokim venama zahtijeva najčešće bolničko liječenje, a posljedična plućna embolija može biti uzrok iznenadne i brze smrti. Ugroženi su bolesnici određene životne dobi, prekomjerne tjelesne težine, oni s poremećajem zgrušavanja krvi, nakon većih kirurških zahvata. Preboljela duboka venska tromboza ostavlja trajne posljedice i značajni invaliditet – poslijetrombotski sindrom s trajnim otokom noge, razvojem sekundarnih varikoziteta i otvaranjem rana na potkoljenici. Tromboza površinskih vena najčešće nije po život opasna, ali je uzrokom jakih i neugodnih bolova.
Zastoj «nečiste» venske krvi u kojoj nedostaje kisika, hranjivih sastojaka s viškom ugljičnog dioksida, mliječne kiseline i raspadnih produkata metabolizma, povećana propusnost stijenke vena uzrokuje nastanak upale kože i potkožnog masnog tkiva - zastojni dermatitis, otok nogu, zastoj u limfnoj cirkulaciji - lipodermatosklerozu, te konačno i rane na potkoljenicama – venske, zastojne ulkuse, koji se teško liječe i slabo cijele. Jako proširene vene, istanjene stijenke i kože iznad njih mogu rupturirati i uzrokovati jako krvarenje.
S druge strane, male proširene kapilare, koje su neestetske, i na prvi pogled beznačajne, mogu ukazivati na veći i značajniji poremećaj u funkcioniranju venskih zalistaka.

Uz klasični pregled, kojim se određuje stadij bolesti i njezina rasprostranjenost i težina, ultrazvučnom pretragom postavljamo točnu dijagnozu, tj. utvrđujemo da li zalisci na venama funkcioniraju, kakvi su perforatori, tj. vene koje povezuju površinski i vanjski sustav, kakve su duboke vene, da li je bolest prvenstveno vezana za površinski, duboki, perforantni venski sustav, ili kombinirana.

Nakon egzaktne dijagnostike zavisno od veličine problema, predleže se niz konzervativnih mjera da bi se proces zaustavio, smanjile tegobe, riješili eventualni kozmetski problemi. Tu dolazi u obzir nekoliko metoda liječenja. Uznapredovala bolest s proširenim, izvijuganim venama u kojima krv stagnira, cirkulira u obrnutom smjeru zbog dokazanog propuštanja zalistaka zahtijeva kirurško liječenje.

Operacija vena

Nekada, još do prije 10-ak godina, vene su se vadile iz organizma, nakon čega su ostajale rane, kasnije ožiljci, podljevi krvi, sve to praćeno bolovima i potrebom dužeg izostanka s posla. Operacija se  izvodila u bolnici, najčešće u općoj anesteziji. Postojale su, a i još se rabe metode kojima se zahvat (tzv. »atraumatski striping» i ambulanta flebektomija) može izvesti i u lokalnoj ili intumescentnoj anesteziji, ali i one podrazumjevaju vađenje bolesnih vena iz tijela. Jedina važna prenost je u tome što su manje agresivne i što se mogu izvesti i izvan bolničkih ustanova, uz uvijet da ih izvode subspecijalisti struke koja se zove flebologija, odnosno vaskularni kirurzi.